Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, jesen pripada elementu metala, a jedan od organa tog elementa su pluća. Otkrijte što vam u ovo vrijeme, ali i inače, pokušavaju ‘reći’ problemi s dišnim sustavom…

Baš kao što drveće ujesen otpušta staro lišće, tako i mi u ovo doba godine iz svog sustava otpuštamo ono što je iza nas, što je “odslužilo svoje” i što nam više ne treba. Povlačimo se u domove, a metaforično i u svoj unutarnji svijet, komuniciramo sa svojim nutrinom, radimo analize i introspekcije te se pritom susrećemo i s bolnim iskustvima i povrijeđenim dijelovima sebe. Ta je bol oštra, kao element metala.

Ljudi koji nemaju uravnotežen element metala teško otpuštaju povrede, ostaju u začaranom krugu bolnih iskustava, sklone su žaljenju, pretjeranim analizama i preispitivanju. Žalost i tuga, emocije koje se povezuju s ovim elementom, služe nam da prebolimo i otpustimo bolna iskustva, da ih ostavimo iza sebe i udahnemo novi život. Zato na tjelesnoj razini elementu metala pripadaju pluća (uz debelo crijevo), organ koji nam omogućuje da izdahnemo sve ono što nam više ne treba, ne služi, što je organizam iskoristio i zadržavanjem bi nas samo trovalo. Omogućuju nam da izdahnemo prošlost i krenemo dalje, udahnemo nova iskustva koja donose život – baš kao što nam zrak koji udišemo omogućuje da živimo.

Fitoaromaterapeut dr.sc. Stribor Marković o dišnom sustavu kaže: “Dišni sustav, koji pripada elementu metala, dovodi nas u kontakt s najdubljim dijelom sebe. Slučajno ili ne, upravo taj je organ najizloženiji okolini. Stoga osim ideje što smo mi u svojoj najdubljoj biti, pluća nose i zaštitu. No to nije agresivna zaštita ili zaštita energije jetara, koja postavlja pitanja tko sam ja, energija pluća štite nas spoznajom ‘to sam ja bez obzira na to što se zbiva oko mene i ne možeš mi ništa jer smo jedno (dišemo isti zrak)‘”.

Dr. Marković objašnjava da problemi dišnog sustava govore o problemu primanja života u sebe, razumijevanju drugih i nas samih, o pitanju zatvaramo li vrata ulasku drugih ljudi i iskustava u naš život te pitanje slobode.

“Povrijeđenost i tuga zbog negiranja onog što smo mi najdublje, onog što mislimo da je naša najveća vrijednost, naša sloboda da dišemo punim plućima, akumulira se u plućima. Izdahnuti znači i izbaciti fino ‘smeće’ Metal (pluća) koji reže drvo (jetra) govori jasno o povezanosti ta dva organa. Jer kako odgovoriti na pitanje ‘tko sam ja’ (jetra), ako nismo povezani sa svojim najdubljim vrijednostima? Ako se u jetrima rađa bijes, u žuči ogorčenost, tada pluća, osim tuge, gomilaju i želju za osvetom! Identificiramo se s kroničnim, ustajalim bijesom i tugom, revoltom, i na svoj način osveta postaje naša nova ‘vrijednost’“.

Evo kako dr. Marković tumači psihološko-duhovnu pozadinu određenih tegoba s dišnim sustavom:

UPALE MANDULA: Rezultat sukoba na relaciji ‘što unosim u sebe – što iznosim (govorim)’. Događaju se kad smo zbunjeni jer primamo informacije koje vrijeđaju našu vrijednost, a ne znamo kako da ih primimo i kako da na njih verbalno odgovorimo, tada upale (vanjska agresija zbog infekcije) govore o elementu ljutnje zbog takvog stanja.

SUHI KAŠALJ: Predstavlja puko odbacivanje izjava, iritaciju komentarima izvana.

MOKRI (PRODUKTIVNI) KAŠALJ: Izjave i komentari izvana kao agresija već su ušli u nas i ‘kontaminirale’ pluća. Stoga ih okružujemo sluzi i pokušavamo, kao strane elemente, izbaciti van.

ASTMA: Najčešće se radi o stezanju, ograničavanju naše slobode. Kod djece, odveć zaštitnički orijentirana majka ili bliska osoba koja svojom pretjeranom brigom doslovno davi dijete. ‘Što ako mu se nešto dogodi? Nemoj se igrati s tom djecom, ona nisu dobra za tebe! Digni se s poda, razboljet ćeš se!’… Pretjerana briga oko apetita djeteta i zdravlja ograničava i steže djetetovu slobodu. Gušimo dijete, a to je ono što astma i jest – stezanje mišića bronha.

GRIPA: Signal tijela koje želi odmor, posebno u promjeni sezona. Jednostavan i djelotvoran način da se tijelo očisti (iznoji, kroz kožu koja je također povezana s disanjem i elementom metala).

UPALE PLUĆA: Signal da se događa iznimno jaka agresija izvana na samu našu suštinu. Vrijeme je da se osoba makne i izolira od takvih loših utjecaja.

TUBERKULOZA: Tipična bolest romantičara i umjetnika temeljena je na odbijanju da primimo, udahnemo život u sebe. Bježimo u sfere daleke od ovoga života i mislimo kako u ovoj stvarnosti ne postoji dovoljan izvor životnosti, sreće i zadovoljstva da nas ispuni. Mogu li, usprkos tome što je svijet ‘loš’, naći sreću u njemu i udahnuti je punim plućima?

PROBLEMI S NOSOM i SINUSIMA: Organ ‘periferija’ metala govori o gomilanju osjećaja prevare, poraza i žaljenja. Ako ih uporno zadržavamo i ne izdišemo, počinju gnjiliti u nama (gnojni sinusitisi) i kronično nas sprečavaju da udahnemo na suptilan i pravilan način. Ako su problemi s očima ‘ne želim vidjeti’, tada su problemi nosa ‘ne želim osjetiti’. Ne htjeti osjetiti što se zbiva u realnom svijetu izaziva gubitak mirisa i normalnih udaha. Nos je organ kroz koji ulaze suptilne, fine poruke bitne za naš život (simbol mirisa), a ne evidentne i ‘objektivne’ istine (vid i sluh). Stoga ne možemo primiti suptilne poruke koje nas usmjeravaju, već se baziramo na ‘golim činjenicama’ i ‘objektivnosti’. Poruka koja iscjeljuje govori da su katkad tihe istine one koje su najsnažnije, a ne velike parole i isprazne predstave.