Narodni naziv: Bobulica, božja mošnjica, čobanska torba, čobanska torbica, gusomak.

Opis biljke

Najčešće kao dvogodišnja biljka, rusomača izrasta do 40 cm i ima vretenast korijen. Prizemni duguljasti listovi sačinjavaju mnogolisnu rozetu. Listovi na stabljici su nerazvijeni i suličasto produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne cvjetiće grozdasto složene. Plod je trokutasta do srcolika komuščica, duga je 5 mm, po čemu je biljka i dobila ime. Gotovo je bez mirisa, a okus joj je slatkast, neugodan i ljut – vjerojatno zbog prisustva sumpornih spojeva.

Ljekovito djelovanje

Današnja rusomača nije jednaka onoj biljci koju je grčki farmakolog i botaničar Dioskorid nazvao Thlaspi. On je vjerojatno mislio na biljku gorušinu po vanjskom izgledu veoma sličnu koja je prvobitno bila udomaćena u zemljama Sredozemlja. Rusomača je prvi put besprijekorno opisana 1485.god. u knjizi “Vrt zdravlja” te joj je uskoro pripisana visoka vrijednost u pučkoj medicini. U kasnijim knjigama o ljekovitom bilju rusomača je veoma hvaljena kao ljekovita biljka koja djeluje na zaustavljanje krvarenja, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenja iz nosa i rana koje jako krvare.

Kako se biljka sve više širila na obradivim površinama, dobila je ponižavajuće ime “korov”, izgubila je na ugledu i pala u zaborav kao ljekovita biljka. Tek je Kneipp ponovno označio rusomaču kao ljekovitu biljku i po djelovanju je stavio odmah iza poljske preslice. Premda se u rusomači otkrila ljekovitost kod krvarenja maternice, ubrzo se nakon toga smatralo da se našla djelotvornija droga inozemnog podrijetla i to sjevernoamerička samonikla biljka kanadska žutika, Hydrastis canadensis L. od koje se upotrebljava veoma gorak podanak.

Tako je rusomača kao biljka domaćih polja i oranica ponovno zaboravljena i tek se u prvom svjetskom ratu ponovno vratila u uporabu, kada se prekomorske droge nisu više mogle uvoziti. Daljnja su istraživanja pokazala da je rusomača u najmanju ruku jednako vrijedna kao i inozemna droga. Tako je konačno rusomača, uz naknadne rezultate istraživanja, priznata kao domaća ljekovita biljka.

Rusomača u prvom redu sužava krvne žile pa se može upotrijebiti kao vrlo dobro sredstvo za zaustavljanje krvi. Može se upotrijebiti kod najrazličitijih krvarenja – krvarenja želuca, crijeva, nosa i rana, a preporučuje se također kod krvarenja bubrega i pluća. Rusomača ima utjecaj i na muskulaturu crijeva, tako da potiče rad sporih i lijenih crijeva. Treba spomenuti još jedno ljekovito djelovanje rusomače, čime upravo danas postaje važna ljekovita biljka. Poremećaj krvotoka, bilo da je prouzročen niskim ili visokim krvnim tlakom, danas je raširena tegoba. Rusomača je biljka sasvim slična imeli koja balansira krvotok i najtoplije se može preporučiti kako kod niskog krvnog tlaka, s polaganim radom srca, tako i kod visokog krvnog tlaka s ubrzanim pulsom.

Upotreba

Za dnevnu količinu priprema se čajni oparak za 2 šalice i to od 4 čajne žličice suhe ili 2 čajne žličice svježe biljke; pije se nezaslađen u gutljajima. U toku dana mogu se uzimati 3-4 čajne žlice svježeg biljnog soka. Na osnovi liječničkog nalaza, mogu se dnevne količine povisiti: kod bolova u trbuhu kao i kod unutarnjih krvarenja preporučuje se da se biljka prelije vrućim bijelim vinom, nakon čega se procijedi i pije u gutljajima. Kao preventivno sredstvo kod jakog menstrualnog krvarenja, preporučuje se 8 dana prije početka menstruacije pijenje 1-2 šalice čaja od rusomače. Kod prejakog krvarenja uzima se svaki sat 1 čajna žličica čaja. Rusomača se može miješati i s drugim ljekovitim biljem ako se time ljekovitost razumno nadopunjuje.

Tako se kod krvarenja bubrega može upotrijebiti čajna mješavina od jednakih dijelova rusomače i poljske preslice. Ovaj se čaj pije bez šećera, a za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica te mješavine. Čajna mješavina kod krvarenja iz pluća: priprema se mješavina od jednakih dijelova rusomače, bijele imele, oputine i korijena uspravne petoprste, a čaj se priprema na isti način kako je ranije navedeno.

Fotografija: Unsplash