Kad tišina progovori
Radionica-nedjelja 25.05.2025.
Moć tišine – prostor u kojem se vraćamo sebi
U svijetu koji nas svakodnevno potiče na brzinu, postignuće i stalnu povezanost, tišina postaje gotovo strana. A ipak – upravo u njoj počinje istinsko slušanje. Tišina nije samo odsustvo zvuka; tišina je živo polje prisutnosti, gdje naše unutarnje biće može napokon doći do riječi.
U toj tišini počinjemo čuti ono što nas svakodnevna buka nadjačava:
-
naš unutarnji glas,
-
naše istinsko znanje,
-
poruke koje nosi tijelo,
-
tiho vodstvo duše.
Praznina – koju često doživljavamo kao neugodu – zapravo je mjesto puno potencijala. U toj praznini, u tom nečujnom prostoru između dva udaha, između misli, događa se najvažnije: nastaje uvid, jasnoća, smisao.
Kada usporimo, kada sjednemo sa sobom i jednostavno promatramo, tada se počinju događati pomaci. Na radionici ćemo upravo to vježbati – pratiti prazninu između udaha i izdaha, postati promatrači svojih misli, bez potrebe da ih mijenjamo ili osuđujemo.
U tom svjesnom prisustvu – kad tišina progovori – otvara se prostor za ono što nas već dugo zove iznutra: novi korak, jasnoća smjera, povratak snazi. Kroz vježbu osvještavanja intuicije, usmjerit ćemo se na njezino prepoznavanje i razlikovanje od glasa straha ili unutarnjeg kritičara.
Naučit ćemo kako osluškivati njezine suptilne signale, vjerovati im i postupno graditi povjerenje u vlastito unutarnje vodstvo.
Ova vježba nije zamišljena kao tehnika koju treba savladati, nego kao povratak sposobnosti koja već postoji u svima nama – samo čeka da joj damo prostor da progovori.
Ova radionica zamišljena je kao nježan i podržavajući prostor u kojem možete zastati, udahnuti i osjetiti što je stvarno važno.
U završnom dijelu radionice uronit ćemo u meditaciju uz eterično ulje čempresa, poznato po svojoj sposobnosti da podržava ljude u prijelazima i unutarnjim promjenama.
Dok se suočavate s izazovima tijekom evolucijskog skoka u svome životu, čempres vas podupire pružajući balans, stabilnost i unutarnju snagu. Podrška je tu – oko vas i u vama – ali često zaboravimo kako je prepoznati i zatražiti.
U meditaciji ćemo se povezati s pitanjima:
-
S kojim se izazovima trenutno suočavate?
-
Kakva vam je podrška potrebna da biste ih prevladali?
-
Kako možete stvoriti sustav podrške oko sebe?
Uz aromu eteričnog ulja čempresa i afirmaciju:
„Život me podržava.”
…nastaje prostor za obnovu povjerenja – u sebe, u druge, u Život.
VAŽNA OBAVIJEST: Grupa je popunjena. Novi termin radionice će biti objavljen uskoro!
Hvala svima koji su se prijavili na povjerenju!
“MOĆ TIŠINE
Zahvaljujem na novoj spoznaji – duboko unutar mene – spoznaji koliko je tišina moćna.
Tišina koja ti na trenutak oduzme dah, ili povuče udah i izdah do beskraja, i osjećaš – živiš.
O, ta tišina… gluha i nijema, bezokusna i bezmirisna, tišina ničega – a u njoj se nalazi sve.
U toj tišini pronalazim sebe, ljubav, tugu, pritisak, ljepotu, olakšanje i bol.
Neku duboku, tihu bol… ni postoji, ni ne postoji.
Osjećam je u tišini, a u isti tren – nemam joj uporišta u tijelu.
Pa gdje si, boli, sazdana od tuge i težine?
Malo si mi u ramenu, pa se preseliš u zdjelicu.
I tek što te pokušam uhvatiti, odšećeš u neki drugi dio moga tijela.
Otkud ćeš mi se sada javiti, ti mala, bezobzirna boli?
U kojem ćeš se dijelu tijela skutriti i kada ćeš mi pokazati svoje obraze – te slatke male obraze, da ih štipnem, pa da nestaneš u beskraju svemira?
Neka te preuzme polje univerzuma, jer ja znam – ti, moja mala neugodo – sada u ovom trenutku više nisi moj dio.
Ti si slika satkana iz bezbroj tužnih segmenata moje prošlosti.
Pa zar nije dosta isplakano? Zar nije pometeno, oprano, saprano, oribano? Zar nije gotovo?
Izgleda da nije. Jer u tišini moga tijela, kada čujem samo vlastiti dah kako odzvanja mojom utrobom i cijelim bićem, osjetim te – da si tu negdje.
Još te ima… u tračcima Velike boli koje više nema.
I sretna sam što si tako mala. Možda ne mogu bez tebe.
Možda sam ostavila još maleni dio tebe da me podsjeti koliko si Velika boli bila.
Zato te – nepostojeća i postojeća, malena boli – pozdravljam i zahvaljujem ti.
Podsjećaš me da sam na putovanju punom izazova.
Izazovi su sve izazovniji, ali ih prihvaćam s lakoćom.
Podsjećaš me kako je nekad sve bilo teško. Teško i mučno.
A sada… sada osjećam radost.
Pišem i smijem se u tišini hotelske sobe.
Baš volim tišinu. Nadahnjuje me.
Budite sa mnom u tišini.
Dozvolite da tihujemo zajedno.
U ovom trenutku, ovdje smo i sada.
Ali gdje je “ovdje”?
Je li to mjesto ispod naših stopala… soba u kojoj sjedimo… država u kojoj živimo… ili čitav svemir?
I koliko traje “sada”?
Je li to ovaj dah? Ovaj dan? Naš životni vijek? Ili vječnost?”
Lidija Delić, 2012.god., Sarajevo
