Crveni luk

 

Narodni naziv: crvenac - čebula - glavata ljutika - kapula - mrki luk.

 

Opis biljke: crveni luk, općenito poznat kao povrtna biljka, sadrži u sebi i vrijedne ljekovitosti pa se s pravom ubraja među ljekovite biljke. Podzemna gomoljasta stabiljka sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabiljke koji je šupalj i plavo - zelene boje. Listovi su sabljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi zaduženi su u kuglasti cvat.

 

Miris i okus: crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem gubi luk miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag. Crveni luk potječe vjerojatno iz Indije, a tek je u srednjem vijeku poznat u Europi kamo je došao preko Italije, no danas se uzgaja gotovo u svakom povrtnjaku s čitavim nizom sorti. Luk najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom.

 

crveni luk2

 

Ljekovito djelovanje: crveni luk ubraja se među najstarije ljekovite biljke južnih područja starog vijeka. To se razbire iz jedne tisuće godina stare izreke uklesane u kamenu klisnatim pismom koja glasi: "Ako pojedem luk u godišnjem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima) nikakvih trbušnih bolova."

 

Kakvo je poštovanje luk imao u vrijeme najstarije egipatske dinastije, pokazuje jedinstvena kulturno-historijska činjenica da je zakletva pred lukom vrijedila kao najviši oblik zakletve. Sve niže navedene ljekovitosti iz pučke medicine stare su tisuće godina i nalaze se u najstarijim zapisima čovječanstva, bilo da su uklesane u kamen ili zapisane u svicima papirusa.

 

Ljekovitost luka proizlazi iz mnogih tvari koje sadrži. Crveni luk djeluje slično kao i bijeli luk, nadražuje kožu i pobuđuje prokrvljenost sluznice i izlučivanja sluznih žlijezda, te najbrže obustavlja sve procese gnjiljenja i vrenja. Ako kažemo da sok crvenog luka čisti krv, pobuđuje apetit, izlučuje mokraću, jača živce, pospješuje probavu, odstranja plinove, rastvara sluz itd. Tada mu još nismo nabrojali sva ljekovita djelovanja.

 

Treba još navesti dva ljekovita djelovanja luka, koja su već dugo poznata u pučkoj medicini a tek su kliničkim ispitivanjima naučno potvrđena. Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabina) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena.

 

Primjena u pučkoj medicini: umjereno ali redovito uzimanje luka pospješuje probavne procese. Ako se jede i pije dobro usitnjeni crveni luk kuhan u mlijeku, odlično je sredstvo protiv grčeva u trbuhu i trbušnih tegoba a zaustavlja i krvarenje želuca. Već polovina sitno izrezane glavice luka, pojedene s kruhom, odstranjuje nadimanje i žgaravicu. Ako se dnevno uzimaju 2 do 3 čajne žlice razrijeđenog soka od crvenog luka, to pomaže kod otečenih nogu, kod vodenih eteklina trbuha i prsnog koša kao i kod natečenih ruku. Sok od crvenog luka pomiješan s medom jedno je od najboljih sredstava za živce, a uzima se 3 do 5 čajnih žlica tokom dana. Sok crvenog luka pomješan s medom otklanja nadalje promuklost i odlično je sredstvo protiv kašlja, naričito kod suhog katara dišnih puteva.

 

Ako se luk isprži na masti i čitava masa što je moguće toplije stavi izravno na prsa kao oblog i, ako se time još čvrsto prsa natrljaju, smekšava se tvrda i gotovo nerastvorljiva sluz a često sprečava i nastajanje upale pluća. Tri do 5 režnjeva luka stavlja se kod gripe kao oblog oko vrata i zatiljka a oblog se obnavlja svakih pola sata. Sirovi luk jede se kod histeričnih grčeva, skorbuta i crijevnih glista.

 

Kod epidemija, naročito kod epidemije gripe, priprema se slijedeče zaštitno sredstvo: 1 do 2 sitno izrezane glavice luka stave se na močenje u jaku rakiju, od toga se dnevno pred odlazak iz kuće popije jedna čašica.

 

 

Naše stranice koriste "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Za nastavak kliknite "OK".